Vi koji volite da učite, lako ćete se prepoznati u ovoj priči. Ja sam oduvijek voljela da učim, tako da je to naša zajednička spona. Vjerujem da imamo slične izazove na životnom putu. I izazove, i uspone i padove. Razumjećete šta znači biti super-posvećen đak koji sve odrađuje i prije roka. To sam oduvijek bila i ja. Sjajne ocjene su uvijek bile tu, vrhunska disciplina takođe, um koji stalno nešto čeprka i traži je isto od uvijek bio tu.

Međutim, u moru sjajno odrađivanih zadataka, nisam ni pomišljala da je potrebno da ja stvaram svoje stvari, a doduše niko u mojoj okolini to nije radio- većina se bavila reprodukcijom već postojećeg. Niko mi nije pokazao da je moguće usmjeriti um u pravcu autentičnog stvaranja. Tja, forma i norma se moraju ispoštovati, a to što čovjek osjeća, i što vrišti iz njega da se pokaže nije važno- nije relevantno- nije od značaja, nije nešto što bi autoriteti i mentori podržali i pomogli da se razvije.

Tako sam ja već 2011. komponovala muziku za tročasovnu predstavu ,,Les Miserables“ u Bernu, a da nisam ni registrovala da je to moja jedinstvena kreacija. Mislila sam- OK, to je normalno, ide mi lako, nije to ništa posebno. Nisam ja Bach; ja sam tu neko ko tako nešto mlati i igra se notama. Jeste, baš ću ja sada da nazivam sebe autorkom i kompozitorkom; Napisala sam samo 3 sata muzike, plus sam žena- ako izađem ponosno da predstavim koliko mogu, ko zna ko iz muškog svijeta može da me napadne i omalovaži itd. Itd.

I  godine su prošle dok nisam skontala da to što me ljudi mogu napadati i omalovažavati, na znači da ja trebam da prestanem da stvaram, ne znači da treba da prestanem da ponosno i ljubavno prigrljavam svoje stvaralaštvo. Bam. Bam. I tu, u tom trenutku, kreće totalni obrt stvari!

Naime, počela je korona. Sjećam se da je bio 13. mart kada su nam javili da se zatvorimo u kuće i da će to da traje čini mi se 2 sedmice. I tako, svi smo poslušno i propisno pošli kućama. Neki su kukali, neki su odmah pokupili djecu i pošli su na sela da budu u prirodu, a ja sam ostala sama u kvartu sa mačkama.

Pisala sam i telefonirala sa kolegama i koleginicama, i većini njih je bilo jako teško da se priviknu da nema kafa, šetnji, švrćkanja po buticima, a ja sam osjećala neku vrstu olakšanja. Mislila sam: mmmmm… Možda je sada pravo vrijeme da se pozabavim mojim idejama… Nema buke. Nema graje. Nema ljudi. Ima 2 sedmice tišine i slobode. Imaju mačke (posle mi je i 1 pas došao, ali to je sporednovažna priča). Imaju moje ideje. Mmmmmm… Šta bih mogla da radim? I tada, u sred noći, odluka je pala! Cilj je postavljen! Bam! Napisaću 20 kompozicija!

Kako? Pa lako- čim je ideja tu, znači da je i mogućnost tu. Čim se ideja javila u glavi, znači da sam na pola puta do ostvarenja. Ok, za koliko dana ću napisati tih 20 kompozicija? Za 20 dana. Znači, 1 dan = 1 kompozicija. Aaau, pa gdje da nađem inspiraciju? Mmmm, pa inspiracija je svuda oko nas: u mačkama, u suncu, u vodi, u vazduhu, u ljudima oko nas, u osmjesima, hejjj! Ma koliko je inspiracije svuda okolo, ja neću ni stići da svaku ovaplotim u kompoziciju po kompoziciju!

Sreća, sreća radost. I počela sam. Prva kompozicija je bila za mog mačora Zvrkicu. Razmišljala sam: koja forma njemu odgovara: on je vrckast, zezator, prava mazulja, za njega je neki brzi francuski mizet. Ne može za Zvrkicu tango… Tango je ozbiljan, tango je za Spanija. Spani je Japanska akita- ozbiljan, namrgođen, samo nešto reži. Neće da se mazi. Aha, znači Spani će dobiti tango (možda i 2), a Zvrkicina luda energija će dobiti francuski mizet. I tako je Zvrkica dobio kompoziciju u skladu sa svojom energijom i muzičkom strukturom koja odgovara toj energiji. Spani je dobio svoj tango i još jedan tango koji opisuje njegovu šetnju i njuškanje po svakom budžaku.

Medvjedica Maša, Dingo, Mačak Žarko, Hladna zimska noć, Sjećanje i ostali- svi su dobili prikaz sebe kroz muziku. Svi su dobili kompoziciju u skladu sa svojom energijom, slikom, prilikom i ponašanjem.

I znate šta- moj cilj je bio da napišem 20 kompozicija za 20 dana, ali to nije bilo tako. NAPISALA SAM IH ZA 7 DANA. KAKO? Posle prve kompozicije o Zvrkici, ideje su se same javljale, same su navirale kroz moj mozak. Noću bih se budila da zapišem ono što bih u snu čula. Melodije su se javljale same od sebe. Moje je bilo samo da ih rukom stavim na papir i ponudim ih svijetu. Moje je bilo samo da se pobrinem za njih, da im dam strukturu, da upotrijebim moja konkretna znanja kako bih im dala prostor da se dobiju svoj trajan oblik. Da dobiju svoje mjesto u ovom svijetu. Da puste korijenje. Da naprave otisak u stvarnosti.

Nije bilo potrebno 20 dana. Bilo je potrebno 7. Dala sam im šansu da se jave, dala sam im moju odgovornost da se pobrinem za njih. Da ih ostvarim. Da ih definišem i zapišem. Da ih konkretizujem.

I zato, dragi moji, ako imate i jednu ideju koja vam se mota po glavi, vaša je obaveza da je uhvatite, da se pobrinete za nju, da joj date strukturu i formu i da je predstavite svijetu na konkretan, ali vaš autentičan način. Ideje su tu, vaše je samo da se pozabavite njima.

Da vaše ideje postanu vaša edukacija, i da izgradite identitet predavača koji komunicira jasno i autentično, prijavite se na trening Vještine kreativnog predavača. Tu sam da vam pokažem kako od ideje napravite djelo za čitav život. Prijavite se na trening klikom na link Ovdje.

I da, zaista, more nosi sa sobom neprocjenjive ljepote. Proljeće i ljeto donose nevjerovatne prizore. Toliko sunca ima da je nemoguće ne zaljubiti se u svu tu osunčanost. U tim danima sve izgleda magično i puno nade. Divan je tada život na moru. Uz to sunce, duga šetališta i toplu, slanu vodu, sve izgleda mnogo lakše. U tim danima mi je skroz jasno kada ljudi koji ne žive na moru, sa sjetom u glasu prokomentarišu: ,,Eeee, lako je tebi kad živiš na moru.“

Nego, ako ste i vi jedna od osoba koja bi rekla nešto tako, želim da vas pitam jednu važnu stvar:

,,Da li biste i zimi živjeli na moru?“

Znate, zimi na moru sedmicama padaju kiše. Vjetar nosi, tako da ledi krv u žilama. Kiše toliko dugo padaju, da mi se desi da pomislim da nikad neće prestati. Kišobran u tim danima ne pomaže; samo gumene čizme i dobra kabanica. Za žene nema potrebe da se šminkaju, jer će se razmazati u prva 3 minuta provedena čekajući autobus. Nošenje rezervne presvlake je obavezna stvar (pričam iz iskustva, jer mi se nije desilo samo jednom da pokisnem do gaća, tako da sam morala komplet da se presvlačim). Vlaga je svuda, a veš ne možete osušiti čak i ako imate sušilicu. Ulice su prazne. Uz toliko kiše i vlage, sve djeluje kao grad mrtvih duša.

Da li biste i tada živjeli da moru? U tim mjesecima jeseni i zime? Da li biste polovinu godine provodili tako u kiši i mraku, a drugu polovinu u suncu? Da li biste bili spremni da izdržite sedmice kiše i vlage, da biste uživali u sedmicama sunca i tople, slane vode?

Vidite, sve ima svoju drugu stranu. I vjerujem da nikome nije lako zato što živi na moru, planini, u New Yorku, Beogradu, Pekingu, već samo zato što je poslagao stvari u glavi. Lako mu je zato što je sredio sebe.

Život na moru ljeti izgleda magično; mada ja npr. ljeti bježim sjevernije, jer mi gužve ne prijaju. Kupam se samo u predsezoni jer sav taj krkljanac na plaži uopšte ne volim.

Većina ljudi koja živi na moru, u tim najljepšim mjesecima ljeta radi bez dana odmora, tako da ni ne stigne da se okupa. Izležavanje na plaži im je samo sjećanje na nešto što su zadnji put radili kao djeca.

Sve ima svoje dvije strane. Svaki čovjek, svako more, svaki uspjeh, svaki poraz, svaki sjaj.

Svaki novćič ima svoju drugu stranu. Bez te druge strane, novčić ne bi bio pravi.

Ako ste u procesima ličnog razvoja, razmislite kakav odnos imate prema svojoj “kišnoj“ strani? Onim danima kada djeluje da je sve mračno? Da li ignorišete tu stranu, ili je svjesno prigrlite, radite na njoj i čekate ponovo dane sunca i uživanja? Cijenite li tu vašu stranu, ili se volite samo kada vam je sve potaman?

Nije do mora. Do vas je 🙂

Mačorski zagrljaj,

Bosiljka

Upis na trening “Vještine kreativnog predavača“ je otvoren. Trening je za vas koji želite da imate vaš konkretan edukativni proizvod. Da naučite kako da upravljate kreativnim procesima, i napravite vašu edukaciju/kurs/radionicu/Ebook, prijavite se na trening OVDJE.

Imam drugara koji u šali kaže da je dobar dio svog života mislio da se zove Nemoj.

• Nemoj da trčiš.
• Nemoj da padneš.
• Nemoj da skačeš.
• Nemoj da žuriš.
• Nemoj da pogriješiš.
• Nemoj da psuješ.
• Nemoj da se blamiraš.
• Nemoj da me brukaš.
• Nemoj da zaboraviš.
• Nemoj da se plašiš.

Pošto je bio živahno dijete, komunikacija drugih sa njim je započinjala sa Nemoj, a završavala se raspravom i kritikom. On se sada šali na tu temu, ali priznaje da se osjećao rastrešeno, i da je stalno očekivao kada će mu nešto biti zabranjeno, i kada će ponovo čuti ono čuveno Nemoj.

Ako posmatrate ljude oko sebe, i ako ih još pažljivije slušate, prisjetite se u ovom trenutku koliko često čujete to Nemoj? Nemoj ovo, nemoj ono, ne radi to, ne idi tamo, ne pipaj to, ne pipaj ono? Koliko često čujete komentare započete sa tom negacijom i koliko puta i vi sami ljude iz vašeg okruženja “oslovite“ sa Nemoj?

A sada zamislite kako biste se osjećali kada bi vam drugi umjesto ,,Nemoj da trčiš“, rekli npr. ,,Hodaj sporije“?

Postoji bitna razlika između zabrane i konkretnog rješenja. Svakako da svi mi ponekad upadnemo u ,,Nemoj komunikaciju“, ali je važno da imate svijest da ,,Nemoj komunikacija“ ne daje alternativu, ne daje konkretno rješenje i neku mogućnost; ,,Nemoj komunikacija“ samo stavlja zabranu. Ona zabranjuje. Ona ne vodi ka rješenju, a postoji bitna razlika između zabrane i rješenja.

Naravno da je Nemoj u određenim situacijama izuzetno korisno kao kod npr. ,,Ne diraj vrelu ringlu“, iako i tu možete reći ,,Skloni se od vrele ringle“. ,,Ne diraj“ zabranjuje, ,,Skloni se“ daje konkretan prijedlog šta da se uradi bez zabrane.

U komunikaciji sa ljudima bilo u poslovnom ili privatnom životu, NEMOJ će vam donijeti brži rezultat u smislu da je vama lakše da izreknete zabranu i zaključite temu, međutim- promjena Nemoj u konkretan prijedlog će vas učiniti vrhunskim komunikatorom, inspirativnim motivatorom i osobom kojoj se vjeruje. Pa tako sledeći put, kada vam jezik poleti u Nemoj fazu, vi koristite sledeće opcije:

• Nemoj da trčiš, pretvorite u ,,Hodaj sporije.“
• Nemoj da padneš, pretvorite u ,,Vodi računa kako  i/ili kuda hodaš.“
• Nemoj da skačeš, pretvorite u ,,Stani u ovom trenutku mirno.“
• Nemoj da žuriš, pretvorite u ,,Daj sebi više vremena.“
• Nemoj da pogriješiš, pretvorite u ,,Potrudi se da to uradiš što bolje možeš.“
• Nemoj da psuješ, pretvorite u ,,Govori lijepe i ljubazne riječi.“
• Nemoj da se blamiraš, pretvorite u ,,Bilo bi sjajno kada bi uradio to na ovaj način (navedite koji način)“.
• Nemoj da me brukaš, pretvorite u ,,Meni bi značilo kada bi uradio to i to (ovdje navedite šta tačno)“.
• Nemoj da zaboraviš, pretvorite u ,,Sjeti se toga i toga (navedite čega tačno)“.
• Nemoj da se plašiš, pretvorite u ,,Imaj vjere i hrabrosti.“

Promjena lingvistike nije samo promjena riječi, ona je promjena vašeg Mindset-a, i opšteg stava prema životu. Promjena ligvistike je promjena vaših životnih odnosa, i vaše usmjerenosti ka rješenjima. Promjenom lingvistike iz  Nemoj u Konkretan/pozitivan prijedlog, vi više nećete biti osoba koja zabranjuje i kritikuje, već ćete postati osoba koja usmjerava, motiviše, daje konkretna rješenja i zna šta priča. Promjenom lingvistike rastete u osobu koja je stabilna, svjesna, samopouzdana i kojoj se vjeruje.

Isprobavajte ove primjere svakodnevno, jer samo tako možete načiniti trajnu promjenu. Ako slučajno ponovo upadnete u Nemoj fazu, samo se ispravite i vratite se nazad u željeni smjer davanja konkretnih prijedloga i rješenja.

S’ ljubavlju

Bosiljka

Vjerujem da ste svi ovih dana svjedoci neke fotke na internetu, na kojoj su police sa brašnom i uljem opustošene. Ta slika ide dalje i u maničnu kupovinu drugih stvari, ali su brašno i ulje nekako u centru zbivanja. Vjerujem da vam nije jednostavno slušati o ratu, gladi i o opasnosti koja vreba; svi negdje poznajete taj osjećaj koji aktivira sama riječ RAT, jer i vrapci na grani znaju da je ovaj naš Balkan trusno područje, i da smo skoro svi u prošlosti osjetili tu trusnost na sopstvenoj koži.

Slike pustih rafova sa brašnom i uljem vam izazivaju nelagodu i želite da ponovo bude sve mirno, ili da konačno već jednom sve postane zaista  mirno. Želite, želite, al’ đavo ne da mira; sumnja se vrti te vrti po duši. To je OK- jedna od osnovnih čovjekovih potreba jeste da jede, a kad nema jela, ima straha i nervoze.

Ako poznajete rad Viktora Frankla, uglednog profesora neurologije i psihijatra, poznato vam je da je on bio zatočenik nekoliko nacističkih logora, u kojim čovjeku nije ostajalo ništa drugo osim sopstvenog golog tijela. U svojom djelu ,,Zašto se niste ubili“ Frankl opisuje lišenost svega, osim čovjekove moći da vrši izbor u skladu sa situacijom u kojoj se našao svojom ili tuđom voljom. To je moć koju čovjeku niko ne može oduzeti; brašno i ulje može, ali moć dubokih, ličnih izbora ne može. Mogućnost onih izbora kako će se čovjek nositi sa tim što se dešava, dijeli se na dvije jednostavne grane: ljudski izbor i neljudski izbor. Ljudski izbor je uvijek podstaknut smislom. Ljudski opstanak zapravo jeste podstaknut smislom, a ne čini li vam se nekako suviše banalno da se smisao čovjekovog postojanja svede na brašno i ulje?

Kada je Frankl dospio u logor, imao je sa sobom rukopis svog naučnog rada (Ärztliche Seelsorge) koji mu je bio oduzet i uništen. U najtežim trenucima agonije, gladi i bolesti od tifusa, jedino što ga je održalo u životu jeste jaka želja da ponovo napiše taj rad. Jak unutrašnji poriv za smislom i vizijom u kojoj je vidio sebe kako u budućnosti objavljuje svoju knjigu i drži predavanja pred punom salom, su održali vatru njegovog duha da prevaziđe sve užase koji su ga snašli, i tako prevaziđe neljudskost, pa i duboku nevolju samog sebe. 

Bez brašna i ulja se može, bez smisla se ne može, bez vatre duha se ne može, bez vizije i pogleda u budućnost se ne može. Zamislite sada sebe kao osobu koja je svoje postojanje svela na potrebu za brašnom i uljem, a zatim zamislite sebe kako ostvarujete svoj smisao, onu viziju vašeg srca zbog koje vam cijelo tijelo treperi od uzbuđenja?

Ako još uvijek ne znate koji je taj smisao vašeg života, sada ću vam otkriti tajnu kako da ga otkrijete: Jedan od sigurnih načina da se smisao postigne i osvijesti jeste SPECIFIČNO STVARANJE; kao što je Frankl znao da mora da dočeka dan oslobođenja kako bi ponovo napisao i izdao svoju knjigu, isto tako i vi možete da ovog trenutka definišete šta je to što možete i želite da stvorite? Šta je to što je vaše djelo, vaše čedo? Zbog kog vašeg djela vrijedi živjeti i prevazilaziti samog sebe i sve oko sebe svaki dan? 

Vjerujem da vam je sada mnogo jasnije zbog čega su brašno i ulje potpuno smiješni naspram vizije smisla. Čovjek je stvoren da stvara. Svesti stvaraoca na potrebu za brašnom i uljem je suprotno i smislu i stvaranju. Vi imate potencijal stvaraoca. I kada je teško, imate izbor. Kako bi bilo da vaš izbor usmjerite na stvaranje?

Grlim vas, Bosiljka

Ako vam je potrebna podrška U definisanju vašeg smisla i vaših kreativnih potencijala, 21. i 22. maja 2022. vas čeka dvodnevni online trening “Vještine kreativnog predavača“, na kom ćete napraviti vaš edukativni prozvod, vaše djelo, vaše čedo smisla. To je trening na kom radimo specifično, i na kom ćete garantovano napraviti vaš edukativni proizvod od A do Š, uz pomoć NLP-a i tehnika kreativnosti. Za sve informacije pišite mi na mail: bosiljka-kulisic@gmx.ch

Ograničavajuće misli i komentari svakako ograničavaju naše odnose sa bilo kim, i sprečavaju nas da se usudimo da krenemo na dalji put razvoja. Kako da razbijete određene mitove o odnosu sa djecom i proširite svoje vidike koji će se automatski prenijeti na vaš lični odnos sa djecom, saznajte u narednim redovima.

1. Ograničavajuća uvjerenja u vezi odnosa sa djecom i zašto je važno da ih kolektivno osvijestimo?

1. „Lako je tebi da radiš sa djecom kad kod kuće nemaš svoju djecu“
2. ,,Lako je tebi da imaš toliko strpljenja sa djecom jer si mlada“
3. ,,Ne znaš ništa o djeci dok ne dobiješ svoju“- tri rečenice koje često čujem kada u prolazu pričam o pedagoškim metodama dok mi se kolege i roditelji žale kako se susreću sa izazovima u radu i komunikaciji sa djecom.

2. ŠBBKBB iliti izgovori raznorazni

Ono što je zajedničko za sve 3 izjave, jeste da imamo objašnjenje zašto je nekome drugom nešto lako, i istovremeno izgovor zašto je to za osobu koja upućuje komentar nemoguće da uradi.

Da imam svoju djecu, a da uporedo sjajno radim sa drugom djecom možda bi zamjena za prvu konstataciju bila: ,,Lako je tebi da radiš sa djecom kad već kod kuće imaš iskustvo sa svojom djecom“ a što se tiče druge konstatacije na temu mladosti, kada sam jednoj koleginici rekla da ja već 10 godina radim sa djecom onda je došao komentar: ,,Tek posle dvadeset godina rada ćeš vidjeti šta su prave muke.“ 

Vezano za konstataciju broj 3 ne mogu baš da pretpostavim šta bi bila zamjena kada bih imala svoju djecu; možda da se “prava znanja“ o djeci stiču tek kada dobijemo unučiće? Evo, ne znam. ,,Nisam pametna“, što bi se inače reklo dok se ispija kafica sa drugaricama.

Sestra mi priča kako su kod njih u školi u New York-u najbolji profesori oni koji nemaju djecu i kako je za profesora godine ponovo izabrana profesorica koja niti ima parnera, niti ima djecu. Žena pravi najbolje rezultate i učenici i kolege je obožavaju.

Ne bih znala šta je tačan uzrok tome, ali znam da pedagoški rad sa djecom zavisi od pegadogije, metodičkog pristupa i vještina komunikacije.

3. Pedagogija u praksi

O roditeljstvu ne mogu ništa iskustveno da kažem jer nisam roditelj. Teoretski mogu ponešto da kažem iz ugla nekadašnjeg djeteta i na osnovu edukacija koje sam pohađala na tu temu kao što je npr. ERAR iz IPD centra Tomislava Kuljiša. Iskustveno zaista ne mogu ništa.

O pedagogiji mogu puno da kažem i iskustveno i teoretski; teoretski jer sam 2015. magistrirala instrumentalnu pedagogiju na univerzitetu u Lucernu, iskustveno jer od 2011. pa sve do danas radim sa djecom različitih preferenci u razmišljanju, različitih potreba i iz različitih porodica i drušvenih miljea.

Pedagogija je praktična nauka vođstva. Ona istovremeno i izučava i primjenjuje  tehnike kako razviti potencijale učenika od tačke A do tačke B. Kako voditi osobu kroz proces razvoja. Samo teoretisanje o pedagogiji je zaludan posao. Ona ima smisla samo ako teoriju isprobate i na tom putu otkrijete nove obrasce za koje do tog momenta niste ni znali da postoje.

4. Benefiti prakse i usavršavanja u radu sa djecom

Meni su studije pedagogije donijele mnogo; imala sam sreću što sam studirala u Švajcarskoj i što su Švajcarci fenomenalni praktičari, pa te “bace u vodu“ od samog početka, i nemaš drugu opciju nego da tragaš za rješenjima, isprobavaš, 100 puta padneš i onda dođeš do rješenja.

I upravo to i jeste rad sa djecom, to i jeste pedagogija- traženje rješenja. Traženje načina da učenika dovedemo od tačke A do tačke B, i da na tom putu budemo radoznali kao svrake, fleksibilni kao gume, strpljivi kao budistički monah. Ne znam kako je biti roditelj, ali iskreno i profesionalno vjerujem da bi svakom roditelju veoma značilo da bude pomalo i pedagog- da traži rješenja i uči neke nove stvari.

U radu sa djecom otkrivamo da je naš posao veoma rastegljiv; kada mi dođe dijete koje ne zna da pokaže gdje je lijeva a gdje desna ruka, ja mogu da kažem da to nije moj posao da ga tome učim- ja sam tu da ga učim da svira, ne da mu prespajam moždane sinapse, ali to onda ne bi bila pedagogija, to onda ne bi bilo traženje rješenja već dizanje ruku i prebacivanje odgovornosti na nekog tamo trećeg.

Bilo da ste roditelj ili pedagog, nije važno šta je kome lako ili nije. To su babske priče dokonih teta. Važno je da tražite rješenja kako nešto možete da uradite, kako nešto možete da pomognete djetetu, kako nešto možete da objasnite djetetu.

I naći ćete rješenje kada počnete da ga tražite.

5. Kako da već danas počnete sa nalaženjem rješenja?

Već danas možete početi sa radom na komunikaciji sa djecom, temeljom svih odnosa. Za tu priliku vam imam video kurs “Komunikacija sa djecom“ sa gotovim rješenjima koja samo čekaju da ih primijenite i unaprijedite odnose sa djecom za dobrobit svih vas.

Poručite Video kurs već danas i krenite u pravcu rješenja a “lako je tebi“ ostavite drugim tetama.

“Djeca i 5 izazovnih komunikacija“ je video trening namijenjen svima vama koji radite i komunicirate sa djecom i želite da radite na vašoj komunikaciji tako da postižete još bolje rezultate.

Na njemu ćete upoznati 5 izazovnih ponašanja djece: kritikujuće dijete, prereaktivno dijete, dijete jake volje, blokirano dijete i svađalicu.

Ovaj video trening vam nudi ključ razumijevanja zašto dolazi do tih ponašanja, i daje vam rješenja kako i šta da kažete kada se ponovo nađete u kontaktu sa djecom koja pokazuju jedno od tih 5 ponašanja.

Besplatan trening se sastoji iz videa i PDF materijala za vježbanje.

Trening možete pogledati prijavom na linku OVDJE.

“Djeca i 5 izazovnih komunikacija“ je uvodni trening u video kurs “Komunikacija sa djecom“ sa 16 video lekcija, PDF materijala, Eknjigom i radionicom “Mentalna gimnastika“.

Video kurs “Komunikacija sa djecom“ izlazi 01.12.2021. a do tada uživajte u video treningu “Djeca i 5 izazovnih komunikacija“.

Za sva pitanja i prijave pišite mi na: bosiljka-kulisic@gmx.ch

NLP u obrazovanju

Dragi moji, na besplatnom webinaru  „NLP u obrazovanju“ naučićete kako nam Neuro-lingvističko programiranje pomaže u obrazovanju i radu sa djecom  Kako nam VAK sistem pomaže u prepoznavanju ponašanja? Kako da stavimo fokus i razdvojimo korisno od nekorisnog? Kako nam vrijednosti koriste za kreiranje uspješnih nastavnih procesa, kako da ih otkrijemo i prepoznamo? Ovo su teme besplatnog webinara „NLP u obrazovanju“ , u ponedeljak, 05.07.2021. u 18.00 časova Webinar je otvoren za sve vas koji ste željni novih vještina u obrazovnom radu, i ljubavi prema rastu i kvalitetnim međuljudskim odnosima  Prijave su na: bosiljka-kulisic@gmx.ch Zagrljaj Bosiljka