Bosiljka Kulišić Čavić

I da, zaista, more nosi sa sobom neprocjenjive ljepote. Proljeće i ljeto donose nevjerovatne prizore. Toliko sunca ima da je nemoguće ne zaljubiti se u svu tu osunčanost. U tim danima sve izgleda magično i puno nade. Divan je tada život na moru. Uz to sunce, duga šetališta i toplu, slanu vodu, sve izgleda mnogo lakše. U tim danima mi je skroz jasno kada ljudi koji ne žive na moru, sa sjetom u glasu prokomentarišu: ,,Eeee, lako je tebi kad živiš na moru.“

Nego, ako ste i vi jedna od osoba koja bi rekla nešto tako, želim da vas pitam jednu važnu stvar:

,,Da li biste i zimi živjeli na moru?“

Znate, zimi na moru sedmicama padaju kiše. Vjetar nosi, tako da ledi krv u žilama. Kiše toliko dugo padaju, da mi se desi da pomislim da nikad neće prestati. Kišobran u tim danima ne pomaže; samo gumene čizme i dobra kabanica. Za žene nema potrebe da se šminkaju, jer će se razmazati u prva 3 minuta provedena čekajući autobus. Nošenje rezervne presvlake je obavezna stvar (pričam iz iskustva, jer mi se nije desilo samo jednom da pokisnem do gaća, tako da sam morala komplet da se presvlačim). Vlaga je svuda, a veš ne možete osušiti čak i ako imate sušilicu. Ulice su prazne. Uz toliko kiše i vlage, sve djeluje kao grad mrtvih duša.

Da li biste i tada živjeli da moru? U tim mjesecima jeseni i zime? Da li biste polovinu godine provodili tako u kiši i mraku, a drugu polovinu u suncu? Da li biste bili spremni da izdržite sedmice kiše i vlage, da biste uživali u sedmicama sunca i tople, slane vode?

Vidite, sve ima svoju drugu stranu. I vjerujem da nikome nije lako zato što živi na moru, planini, u New Yorku, Beogradu, Pekingu, već samo zato što je poslagao stvari u glavi. Lako mu je zato što je sredio sebe.

Život na moru ljeti izgleda magično; mada ja npr. ljeti bježim sjevernije, jer mi gužve ne prijaju. Kupam se samo u predsezoni jer sav taj krkljanac na plaži uopšte ne volim.

Većina ljudi koja živi na moru, u tim najljepšim mjesecima ljeta radi bez dana odmora, tako da ni ne stigne da se okupa. Izležavanje na plaži im je samo sjećanje na nešto što su zadnji put radili kao djeca.

Sve ima svoje dvije strane. Svaki čovjek, svako more, svaki uspjeh, svaki poraz, svaki sjaj.

Svaki novćič ima svoju drugu stranu. Bez te druge strane, novčić ne bi bio pravi.

Ako ste u procesima ličnog razvoja, razmislite kakav odnos imate prema svojoj “kišnoj“ strani? Onim danima kada djeluje da je sve mračno? Da li ignorišete tu stranu, ili je svjesno prigrlite, radite na njoj i čekate ponovo dane sunca i uživanja? Cijenite li tu vašu stranu, ili se volite samo kada vam je sve potaman?

Nije do mora. Do vas je 🙂

Mačorski zagrljaj,

Bosiljka

Upis na trening “Vještine kreativnog predavača“ je otvoren. Trening je za vas koji želite da imate vaš konkretan edukativni proizvod. Da naučite kako da upravljate kreativnim procesima, i napravite vašu edukaciju/kurs/radionicu/Ebook, prijavite se na trening OVDJE.