Pedagogija kao nauka odgovornosti

Riječ pedagogija potiče iz grčkog jezika i sastavljena je od dvije riječi- paidos, što znači dijete i ago, što znači voditi. Dakle, pojam „pedagog“ može biti shvaćen kao „osoba koja vodi dijete“.

Svjesni činjenice da postoje različiti pravci u pedagogiji, obrazovanju i samom vaspitanju kako pojedinca tako i čitavih društava, korisno je zapitati se po kojim i čijim normama i kriterijumima smo mi sami vođeni, i po čijim i kojim normama i kriterijumima mi sada vodimo druge?

Svako od nas je u određenom momentu imao ulogu pedagoga; onoga koji vodi, vaspitava, podučava, obučava, jer pedagogija je sistematizovan način komunikacije. Nezavisno od toga da li smo bili u kontaktu sa malim djetetom, tinejdžerom, studentom ili osobom u svojim šezdesetim, mi smo ti koji su vršili uticaj na njih. Kad god smo na bilo koji način bili u dodiru sa drugim osobama mi smo komunicirali; prenosili smo određenu poruku čak i kada ništa nismo rekli jer:

Ne možemo ne komunicirati!

Šta god radili- mi komuniciramo; načinom na koji gledmao nekoga mi prenosimo određenu poruku; tempom izgovorenih rečenica; dužinom, brzinom, intenzitetom daha; položajem našeg tijela- svim onim što smo i kako djelujemo i djelamo mi šaljemo poruke i ostavljamo trag na onima koji nas posmatraju i slušaju.

Svjesni različitih pravaca u pedagogiji kao i oblika komunikacije imamo mogućnost da otkrijemo koji su naši obrasci prenošenja poruka, znanja i vještina, šta je to što je uslovilo naše predagoške obrasce i ono najvažnije otkriće: mi imamo sposobnost i moć da ih unapređujemo, prilagođavamo i poboljšavamo u skladu sa nama samima i u skladu sa našim đacima, tj. svima onima kojima prenosimo poruke i znanje.

Po mojim dosadašnjim uvidima postoje 2 osnovna pedagoška obrasca komunikacije:

1.obrazac razdvajanja

2.obrazac podrške

  1. Obrazac razvajanja podrazumijeva neusklađenost naših potreba u okviru nas samih, pasivno/defokusirano slušanje i strah kao metodu motivacije.

2. Obrazac podrške podrazumijeva asertivnu komunikaciju (sa samim sobom i sa drugima), njegovanje ličnih granica i granica đaka (osobe koja sluša), usmjerenost na proaktivnost , razumijevanje, slušanje, prihvatanje i fokus na rješenja.

Bavljenje pedagogijom u svakom obliku i sa svim generacijama podrazumijeva utiskivanje naših obrazaca ponašanja i znanja u svijet druge osobe. Mi svojim primjerima, ponašanjima i komunikacijom učestvujemo u oblikovanju onih koje podučavamo; dio nas ostaje utkan u onoga koga podučavamo i sa kim provodimo vrijeme.

Pedagogija tj. strukturisana komunikacija i graditeljka pojedinca, društva i sistema je nauka odgovornosti koja sa sobom nosi pitanja:

  • koji su ciljevi našeg pedagoškog rada i djelovanja?
  • kom obrascu pripadamo kroz naše djelovanje- obrascu razdvajanja ili obrascu podrške?
  • koje su posledice djelovanja kroz naš primarni obrazac?
  • šta je to što utiskujemo u druge tj. šta je to što ostavljamo drugima iza sebe kao posljedicu našeg djelovanja?

Pozivam vas da mi pišete o ovoj temi i da zajedno diskutujemo o pedagogiji kao nauci odgovornosti.

S’ ljubavlju,

Bosiljka Kulišić Čavić